Najzad se javi On, Gospodar svijeta i Car nad carevima, da izvrši dijelo spasenja ljudskog, koje ne mogahu izvršiti sluge Njegove. Uz Prolog sv. Nikolaja Velimirovića kroz crkvu Rođenja Hristovog u Vitlajemu vodi nas jeromonah Ilija.

Otkrivajući tajne manastira Stuplje otkrivamo tajnu naše prošlosti i budućnosti. Davno izgrađena svetinja nakon više od 300 godina vaskrsava i izlazi na svjetlost dana da bi nam služila kao svjetionik u ova smutna vremena. Kao da sami monasi izlaze iz narodnih predanja i sabiru narod na službu Božju. Ono što nije sačuvala pisana istorija sačuvao je Božjom promišlju taj narod kroz predanja i toponime.

Gospod reće: “Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi.” Ima jedno žito u dolini Neretve. Iz zemnog mraka se nanovo rodilo, i u svom svom sjaju izbilo na sunčevu svjetlost. Manastir Žitomislić, srušen 1992, obnovljen i osveštan 2005 godine, nanovo svjedoči u dolini Neretve.

U oblasti Vadi Kelta, na obroncima živopisnog Horeba, istočno od Jerihona, a prema Mrtvom moru, u Judejskoj ili Jerusalimskoj pustinji, kao biser plijeni svojom ljepotom i monumentalnošću manastir Svetog Georgija Hozevita.

Beška, Vranjina, Kom, Starčeva Gorica, Tophana,  Moračnik - manastiri Skadarskog jezera bili su pravoslavno duhovno središte 15. vijeka. U svijesti naroda predstavljali su osobeni sveti prostor, osobenu, Zetsku Svetu Goru.

Nikada prije nismo ni pomislili da su se biblijske priče, tako vanvremenske, tako nezemaljske, mogle odigrati na nekom mjestu koje se da odrediti, a pogotovo na nekom koje bi smo mogli posjetiti. Nikada nismo mogli sebe uvjeriti da je ta priča tako vezana za tlo. Za ovdje. Za sada.

Skupina crkava na domaku Peći jedan je od najznačajnihjih spomenika srpske prošlosti. U njoj se vjekovima nalazilo sjedište srpskih arhiepiskopa i patrijarha. Od svog postanka u XII vijeku Patrijaršija je okupljala učene teologe, vrsne književnike i obdarene umjetnike i svi su oni u njoj ostavljali svjedočanstva o svom pregalaštvu. Stoga je ona danas ne samo kulturno-istirijski spomenik, već prije svega živa crkva živoga naroda.

1907. godine je zapisano: “Još koja godina i nestaće iz Bosne žene koje umiju po narodnom običaju bojiti, i svi će se recepti zaboraviti.” Zahvaljujući Radenki Jungić ova slutnja se nije obistinila, a ekipa Alternativne televizije je produkcijom dokumentarnog filma “Kofer prošlosti” omogućila da se stvaralaštvo naše sugrađanke, i njen put transformacije tradicionalnog u savremeno, prenese u svijet. Govoreći o bogatoj kulturnoj baštini našeg naroda “Kofer prošlosti” je već ostvario zapažene rezultate na međunarodnim festivalima.